Nacionalni Park Kornati

Kornatski arhipelag je izolirana otočna skupina smještena u središnjem dijelu hrvatskog dijela Jadranskog mora. Kornatski arhipelag zauzima površinu od oko 320 četvornih kilometara i obuhvaća oko 150 otoka, otočića i hridi. Veći dio kornatske otočne skupine proglašen je nacionalnim parkom 1980. godine. Zemljopisno Kornate možemo podijeliti u dvije glavne skupine, na Gornje Kornate koji su bliže kopnu te Donje Kornate koji su najvećim dijelom okrenuti prema otvorenom moru na jugozapadu.

Nacionalni park Kornati zauzima površinu od 218 četvornih kilometara i obuhvaća ukupno 89 otoka, otočića i hridi. U NP Kornati danas je registrirano 620 vlasnika zemljišta, od kojih samo njih 24 ima prijavljeno prebivalište unutar Parka. Glavna gospodarska djelatnost na cijelom području je tradicionalno maslinarstvo i ekstenzivni uzgoj ovaca. Otoci zauzimaju manje od jedne četvrtine ukupne površine parka (nešto manje od 50 km²), što znači da morska površina dominira parkom. Ukoliko se izuzme otok Kornat, najveći otok u arhipelagu (32,5 km²), prosječna površina pojedinog otoka unutar Parka bila bi manja od 0,2 km². Najviša točka je vrh Metlin koji se nalazi na otoku Kornatu (237 m), a najdublja točka u moru koje okružuje otoke je kod otočića Purar (125 m).

Fenomen krša, kao jedno od najvrjednijih prirodnih obilježja hrvatskog krajobraza uopće, obilježava i ovo područje. U karbonatnim stijenama Kornata (plitkomorski vapnenac i dolomit iz razdoblja krede), koje su bile izložene atmosferskim čimbenicima i intenzivnim krškim procesima, s kraćim ili dužim prekidima, nalaze se gotovo sve krške formacije karakteristične za ostale dijelove hrvatskog krša (špilje, jame, pukotine, vrtače i drugo).

Jedan od najpoznatijih fenomena Nacionalnog parka Kornati su krune, u narodu poznate kao krune ili stijene, odnosno strme litice koje se nalaze na jugozapadnom otočnom rubu oba parka. Riječ je o tektonskoj rasjednoj plohi koja je nastala kao posljedica pomicanja afričke tektonske ploče prema sjeveru i njezina subdukcije ispod euroazijske ploče. Na nekim mjestima te krune ili litice se okomito spuštaju do dubine veće od 90 m ispod razine mora. Najviša kruna unutar Nacionalnog parka Kornati visoka je 82 m. Kornate karakterizira relativno siromašna kopnena flora (brojem vrsta i primjeraka) koja je nedvojbeno posljedica prisutnosti i djelovanja čovjeka. Jedina vrsta zvijeri koja živi u NP Kornati je kuna bjelica. Ptice su brojne i do sada je zabilježeno 79 vrsta.

Između Kornata i kopna nema trajekta. Posjet parku plaća se po brodu, a za organizirane izlete ulaznica je uključena u cijenu izleta. Ukoliko park posjećujemo vlastitim ili unajmljenim brodom, tada se karte mogu kupiti u nekoj turističkoj agenciji izvan parka ili dok rendžera parka koji izdaju karte na licu mjesta. Iako su Kornati nenaseljeni, postoji nekoliko desetaka kuća koje se mogu iznajmiti, a ljeti radi nekoliko restorana. Ovdje osoba može imati vrlo aktivan odmor u obliku planinarenja, ronjenja ili plivanja. Nautičari se mogu skloniti u brojne zaštićene uvale, ali glavna marina je na otoku Piškera sa 120 vezova. Prosječna mjesečna temperatura za siječanj je 7,3 °C, za srpanj 23,9 °C, dok je prosječna temperatura mora zimi 14 do 15 °C, a ljeti oko 23 °C.

Nacionalni park Kornati predstavlja idilično utočište za one koji žele pobjeći od gužve na kopnu. Zabačen, nerazvijen i zapanjujuće lijep, arhipelag obiluje bujnim šumama, pustinjskim ravnicama i nazubljenim krškim vapnenačkim stijenama. Ovdje možemo pronaći iznenađujuće raznolik ekosustav te jedan od najbogatijih morskih života u regiji.